Michael Carrick izgubio je podršku svlačionice, a kapetan Bruno Fernandes čak je otvoreno progovorio o nedostacima u igri momčadi. Kada je Carrick ranije pokazao razumijevanje za incident u koji je bio uključen Lisandro Martínez, to je samo ohrabrilo ostale igrače da se prema autoritetu odnose s još manje poštovanja. Kolektivno zajedništvo momčadi pod velikim je pritiskom; igrači su izgubili fokus, a menadžerov osjećaj odgovornosti praktički je nestao. Iako dio krivnje možda snosi i sam menadžer, problemi jasno proizlaze i iz kvalitete, sposobnosti te osjećaja odgovornosti samih igrača Manchester Uniteda.

Manchester United već godinama traži menadžera sposobnog preokrenuti situaciju – no, više od desetljeća kasnije, takav još uvijek nije pronađen. Koji je pravi, dublji uzrok tome? Je li doista riječ o tome da baš svakom menadžeru kojeg su angažirali nedostaje potrebna kompetencija? Mnogi dugogodišnji navijači smatraju da Manchester United pati od temeljnih propusta u upravljanju – konkretno, od pretjeranog oslanjanja na mišljenja igrača. Još od ere Joséa Mourinha, klupska sklonost davanju prednosti stajalištima igrača lišila je menadžere njihova autoriteta i ugleda.

Tijekom godina, Manchester United se više puta našao u situaciji da mora birati između menadžera i igrača – ciklus koji je odnio mnoge „nevine” žrtve. Neki igrači, koji su nekoć pokazivali velik potencijal i došli u klub kako bi ostvarili san o nošenju Manchester United dres i šorc, nakon dolaska bilježili su stalan pad svojih sposobnosti. Takvih je slučajeva bilo previše, a klub je pritom potrošio gotovo milijardu funti, a da pritom nije osigurao nijednog igrača vrhunske klase. Čak se i talentirani mladi igrači danas ne usuđuju odabrati ovaj jeftini nogometni dresovi, strahujući da bi im to moglo uništiti obećavajuću budućnost u Manchester Unitedu. Na početku nove sezone klub djeluje izgubljeno, bez jasnog puta prema naprijed – kamo Manchester United ide dalje?